Tvrditi da je ljubaznost u modi banalno je, ali istodobno otkriva mnogo toga. Banalno, jer zaista ne iznenađuje da ljudi dobro reagiraju na pristojno ponašanje kolega i šefova. Samo bi neki odvažan autor napisao knjigu pod nazivom Zalažite se za psihopatiju ili Tri puta hura za mračnu trijadu. Takav trend mnogo otkriva jer također pokazuje kako se klatno zanjihalo kad je u pitanju vođenje kompanija.

U nedavno provedenoj meta-analizi o ljubaznosti i učinkovitom vodstvu koju je proveo Andrew Blake sa suradnicima (Sveučilište Texas Tech) izveden je zaključak da te dvije stvari često idu zajedno. Istraživanja o ugodnom karakteru šefova, jednoj od “pet velikih” osobina ličnosti (uz otvorenost prema iskustvu, savjesnost, ekstrovertnost i neurotičnost) pokazala su da je dopadljivost, između ostaloga, povezana i s drugim pozitivnim aspektima kao što su etičko ponašanje, povjerenje na radnom mjestu i psihološka sigurnost.

Spomenuto s druge strane može poboljšati aspekte poslovne učinkovitosti. Nedavni rad Charlesa O’Reillyja i suradnika sa Sveučilišta Stanford ispitao je odnos između osobnosti glavnih izvršnih direktora i recenzija na Glassdooru, web-stranici na kojoj su zaposlenici ocijenili korporativnu kulturu svoje organizacije. Predmetno istraživanje pokazalo je da se ugodne šefove najčešće povezuje sa suradljivom i inovativnom kulturom.

Čini se da je ljubaznost danas na cijeni više nego ikad prije. Primjerice, meta-analiza istraživanja provedenih krajem 1990-ih nije pronašla dokaze o snažnoj povezanosti dopadljivosti i učinkovitoga vodstva. Ipak, recentna istraživanja pružaju dokaze i dijelom nesumnjivo odražavaju postojeću praksu razvoja organizacija: veća je važnost timskog rada kao i društvenih vještina koje olakšavaju suradnju. Promjena trenda djelomično se može pripisati i sve većoj nestabilnosti u vanjskom svijetu. Soo Ling Lim (University College London) sa suradnicima je ispitivala uspješnost MBA studenata na London Business School tjekom cijeloga desetljeća i otkrila da dopadljivost poboljšava rezultate kada je veća i neizvjesnost zadataka, a time vjerojatno i veća potreba za harmoničnom suradnjom.

Napredak je udaljiti se od ere u kojoj “pristojni dečki lošije prođu”, osobito za one koji nisu “dečki“. Tako su žene dugo trpjele jer ih se doživljavalo manje kompetentnima ako su pokazivale toplinu. No svega može biti previše, pa čak i ljubaznosti.

Ugodan karakter nije jedina osobina koja se očekuje od šefa. Simpatična, ali izrazito neurotična osoba možda će se teško nositi sa stresnim situacijama. Zaposlenici se također razlikuju: nekima je empatija manje važna, ali im je bitan novac. Postoje trenutci, primjerice, kod zaposlenika koji su pretrpjeli osobnu traumu – kada je toplina najvažniji test organizacijskog karaktera. Međutim, u drugačijim okolnostima, do izražaja dolaze druge osobine.

Ljudi koji su manje dopadljivi skloni su imati i manje povjerenja, više su natjecateljski nastrojeni te skloniji sukobima. Takve osobine možda nisu preporuka za prijateljstvo, ali one mogu biti korisne u određenim okolnostima. Primjerice, O’Reillyjev rad otkriva da različite djelatnosti privlače lidere s različitim tipovima osobnosti: šefovi u financijskom sektoru usporedivo su manje ugodni od onih koji rade u zdravstvu. Ljubaznost također može biti manje važna u ulogama koje zahtijevaju mnogo pregovaranja, poput prodaje.

Nedavni rad Daniela Keuma i Nandila Bhatije (Columbia Business School) ispituje kako promjenjivi ekonomski uvjeti mogu utjecati na tipove šefova koji vode organizacije. Istraživači mjere prosocijalno ponašanje (točnije, brigu za dobrobit drugih) glavnih izvršnih direktora gledajući njihove dobrotvorne aktivnosti ili jezik kojim se koriste tijekom razgovora o zaradi kompanije s predstavnicima javnosti. Utvrđeno je da prosocijalni šefovi mogu sporije restrukturirati organizacije u lošim vremenima. Dodatno, autori otkrivaju da je tijekom razdoblja pojačane konkurencije vjerojatnije da će takve šefove zamijeniti manje brižni tipovi. Kada su otpuštanja nužna, upravni odbori ne žele samaritance.

Međutim, za neljubaznost nema opravdanja. Postoji osnovna razina pristojnosti, uljudnosti i ljubaznosti koju svi zaslužuju i od koje sve organizacije imaju koristi. Ljubaznost zasigurno nije menadžerska doktrina, ali njezin nedostatak itekako je značajan menadžerski neuspjeh.